BIJEG LEKTIRA PDF

Tiskan je davne U romanu je opisana njegova sudbina. Svaki put kada je morao putovati on je osjetio nevjerojatnu nervozu. Prisjetio se i kako je ist tako bio nervozan kada je putovao iz Zagreba.

Author:Dajora Musida
Country:Ghana
Language:English (Spanish)
Genre:Environment
Published (Last):16 August 2011
Pages:283
PDF File Size:8.22 Mb
ePub File Size:20.28 Mb
ISBN:679-4-44965-726-8
Downloads:19014
Price:Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader:Nenos



Njegov otac kao ucitelj, dosao je u Kraljevicu i ozenio se Ludmilom Polic iz ugledne kraljevicke obitelji. Gimnaziju je pohadjao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrsio u Becu, gdje je stekao doktorat znanosti.

Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i knjisevnik. Godine Izabran je za predsjednika Drustva hrva tskih knjizevnika. Umro je u Zagrebu 7. On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramaticar, knjizevnik i kazalisni kriticar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan intelektualac poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti.

U trideset godina knjizevnog rada stvorio je pozamasan broj djela novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj clanaka. Zanimao se i za hrvatsku politicku proslost. Nehajev pripada celnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejisticko-kritickim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjizevnosti u kojemu dolazi do znacajne defabularizacije, pri cemu se pisac posluzio modernom tehnikom pisanja, pokusajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme covjeka.

Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija. Tema: Bijeg od svakodnevnog zivota i odluka o smrti. Problematika koja se obradjuje: - Opis prilika i zivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drustvenim zbivanjima. Struktura djela: Roman kao pripovjedacko sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i sluzi se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman naseg vijeka, psiholoski, realisticki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjizevne forme — defabulativni roman.

Knjizevna vrsta: Roman. Inspiracija iz slicnog djela: U svojim djelima se osjeca utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utucenih ljudi u malogradjanskom zivotu, sa vjecno istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj buducnosti. Neko za sve zivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina da se zivot ne da strpati u formule.

Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela. Veoma su mu se dojmila djela Tolstoja ciju je formu pisanja i on koristio. Mjesto i vrijeme radnje: U Trstu krajem januara Likovi: Djuro Andrijasevic je mladi daroviti intelektualac koji studira u Becu da postane doktor.

Njegov lik odrazava raspolozenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snaci u konkretnim drustvenim prilikama, vec je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izrazava tragicni nemir modernog covjeka.

Propast talentiranog covjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem zivi, vec je samo tragican finale uslijedio nesto brze. On u svojoj dusi nosi klicu sloma svojom jako razvijenom prevlascu misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjecnu licnost, zamisljen je kao izraz tragicnih nemira modernog covjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je ovu bastinu primio u nasljedje, pa nije imao dovoljno snage, ni bioloskih uvjeta, da aktivnoscu ispuni zivot.

Bartol Andrijasevic je Djurin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio sluzbu luckog kapetana u Kraljevici.

Toma njegov stric bivsi trgovac drvima iz Like koji je bio bez obitelji i zavolio je Djuru kao svoje dijete i pomagao mu u skolovanju koliko je mogao. Teta Klara je ukazivala da ce od Djure postati velicina i da se od majcine strane sva obitelj sastojala od dusevno silno razvijenih ljudi, koji su vise ili manje pustolovno zavrsili zivot. Rekla je da ce od djecaka biti ili nesto ili nista. Zora Marakova bila je kci doseljenog Ceha, ravnatelja tvornice u D.

Stasita i kostunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila bas lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drustvu i svojim otvorenim nacinom opcenja zacarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno nesto novo i osobito. Vera Hrabarova je djevojka iz dobre obitelji koju su preporucali Djuri, darovita, zavrsila gimnaziju, naucila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drustvu znala besprijekorno voditi konverzaciju.

Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim ocima. Toso njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u teskocama. Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, ostar brk cinili su crvenu, dosta celavu glavu karakteristicnom.

Bijele, vodene oci i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego veci dio svog vremena provodi u krcmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plasljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krcmi, sto je bila prostija, jace ga je dojmila. Bio je uman covjek, nego sto se na prvi pogled moglo zakljuciti. Sa pregrst duhovitih paradoksa znao je braniti svoje misljenje ostrom poraznom dijalektikom.

Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan zivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vise nego siromasno. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slaze s njegovim obicajima kada se nazdravljalo. Kratka biljeska o djelu: Roman o mladom darovitom intelektualcu Djuri Andrijasevicu, koji pise pismo prijatelju Tosi i u tom oprostajnom pismu sazima temeljne odrednice njegova zivota i koji se u sudaru sa zivotnom zbiljom slama, predaje se picu i zavrsava samoubojstvom.

Sadrzaj: Mladi daroviti intelektualac Djuro Andrijasevic je iz mjesta studiranja putovao kuci, pa se tako prisjecao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom zivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja.

Prisjecao se msrnih dana i djackih obicaja kada se kretao izmedju mjesta stanovanja, sveucilisnih zgrada i kafane. Bilo mu je lijepo studirati u Becu i kada bi zapao u tromost, ne brinuci se ni na sta i ne odgovarajuci na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svrsiti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj.

U Becu se govorilo da je svaki djak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i strasnu neizmjernost, o beskucnistvu i vjecnom nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispracali Hrabarovi na put u Bec. Dok je cekao da voz krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarucnici Veri upravo nepristojno hladan, sto mu je ona u pismu prigovorila.

Djuro je odgovorio i mucio se da joj objasni to svoje nesretno raspolozenje, ali ni sam nije mogao da nadje pravih rijeci. Njemu se pricinjalo da u svakom odlazenju ima nesto uzasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad zivota koji nikada nece moci dostici.

Hvata ga strah da ce u onom drugom svijetu naci nesto nepoznato i novo na sto se nece moci priviknuti. To je mozda jos iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo vidjao, koji je na kratko dolazio kuci i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala sluzba pomorskog kapetana.

Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijasevic je dobio sluzbu luckog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao sluzbene formalnosti. Cim je sin dorastao do pucke skole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe djacima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospodja Nina Hrabarova nije jos dugo vremena mogla da razumije Andrijasevicevo ponasanje.

Putujuci dalje bio je svjestan da ne radi lijepo sto putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno racunali da ce kao doktor doci i sluzbeno zaprositi Veru. Uistinu je da ce oni pomisliti da on bjezi od njih, a osobito stara ce imati pravo.

Bojao se da jos nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduzenu kucu, a svi su mislili da ce iza njega ostati imetak. Andrijesevic je sve svoje misli izrazavao rijecima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrsio razgovor sa samim sobom.

U dnu duse je znao da to nije rjesenje, da sa Verom samo odgadja stvar i da o tome ovisi njena sreca. Prisjetio se da je u trecoj godini sveucilista upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inace pred ljudima sve mora ostati tajno. Predocio je kao rjesenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokusavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu placu i da li bi im ona bila dovoljna za zivot, jer profesorske place su male.

Sve je to lijepo rekao svojoj buducoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u skoli.

Jos jace se rasirilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima poceli izlaziti neki Djurini knjizevni pokusaji i pokazivao se kao sigurna buduca velicina. U Vijencu je izasao njegov prvi veci rad i svi su se cudili formalnoj savrsenosti koju je imao taj pocetnik. Opcinila ga je zelja za slavom i prvi knjizevnicki uspjesi dali su njegovom misljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno polozene mature proveo je u Kraljevici u kuci strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupalisnim gostima.

Tamo je upoznao gospodjicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladici ubrzo postadose vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridruzila gospodjica Zora i poslije par susreta Djuro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobicno. Njegov pojam o zeni kretao se izmedju dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojcica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, pozrtvovna i brizna. Nije bila bas lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drustvu i svojim otvorenim nacinom zacarala svoju okolinu.

Djuro je iz pocetka osjecao neku antipatiju prema njoj i nije mu se svidjalo sto ona tako muskaracki govori i radi. Instinktivno je osjecao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji.

Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vise druzili. Djuro je Zori citao pjesme i druga knjizevna djela i nakon raspredanja sve se svrsilo u ljubavi. Kao san bijase ta ljubav.

Djuro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav car naglo rodjene ljubavi. Nakon par dana su otisli Zora i njen brat i Djuro je osjetio griznju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Bec da se upise na sveuciliste. Osjecao se slabo da razmislja o tome kako je postupio prema njoj i pokusao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rijec.

BASCULE JK SYNCHRONE PDF

BIJEG LEKTIRA PDF

Please choose whether or not you want other users to be able to see on your profile that this library is a favorite of yours. Citations are based on reference standards. Add a review and share your thoughts with other readers. Would you like us to take another look at this review?

A CABALA DO DINHEIRO NILTON BONDER PDF

Bijeg Milutin Cihlar Nehajev

.

CONFUSION DE SENTIMIENTOS STEFAN ZWEIG PDF

.

Related Articles